Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču najljepši je sačuvani spomenik rano bizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u 6. st., u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu.

Sustav Eufrazijeve bazilike čine znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. U njemu je odnedavna smještena sakralna zbirka Porečko-pulske biskupije. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozaika datiraju iz 3. st.

Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.

Izvor: Wikipedija

Pulska Arena, antički spomenik u Puli. Prvi amfiteatar, a nalazi se u središtu Pule. Prvi amfiteatar u Puli izgrađen je još u 1. stoljeću pr. n. e., zasigurno postoji u doba Augusta, dok je današnji oblik Arena poprimila u 1. stoljeću, za vrijeme vladavine Flavijevaca. U to je doba Arena mogla primiti 20.000 gledatelja. Arena je doživjela nekoliko rekonstrukcija, posljednje 1816., 1932. i 1980.-ih. Arena je izgrađena kao poprište gladijatorskih borbi, koje su se u njoj održavale do 5. stoljeća, a danas se koristi kao pozornica za Histria festival i Pula Film Festival. U podrumu se nalazi zanimljiv muzej.

U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru. Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.

Izvor: Wikipedija

Slavoluk Sergijevaca (često nazivan i Zlatna vrata) je antički Rimski slavoluk u Puli u Hrvatskoj.
Postavljen je u spomen na tri brata obitelji Sergijavaca, posebno na Lucija Sergija Lepida, tribuna koji je služio u Rimskoj legiji, koja je sudjelovao u bitci kod Akcija, pa se pretpostavlja da je slavoluk izgrađen između 29 i 27 godine pr.Kr. Sergijevci su bili moćna obitelj u koloniji, te su zadržali svoju moć stoljećima.

U spomenik su uklesana imena Lucija Sergija, Gaja Sergija i njihove sestre Salvije Postume Sergije, koja je platila gradnju. Uređen je u kasnom helenističkom stilu, sa orijentalnim utjecajima.
Reljef na slavoluku prikazuje ratnu kočiju koju vuku konji.

Slavoluk je privukao pozornost mnogih umjetnika, među ostalim i Michelangela.

 

Izvor: Wikipedija

Augustov hram je dobro očuvani rimski hram u centru Pule (u rimsko doba Pola) na središnjem gradskom trgu Forum. Hram koji je posvećen prvom rimskom caru Augustu sagrađen je za vrijeme careva života između 2. p. n. e. i njegove smrti 14. godine nove ere. Nalazi se na podiju s tetrastilnim prostilnim trijemom s korintskim stupovima. Dimenzije hrama su 8 m sa 17.3 m. Bogato urešen friz nalik je onome na većem i starijem hramu Maison Carrée u Nîmesu, Francuska.

Natpis posvete hrama izvorno se sastojao od brončanih slova pričvršćenih na portiku. Danas su ostale sačuvane samo pričvrsne rupe, a većina natpisa stradala je tijekom vremena. Ipak, natpis se sastojao od standardne posvete koja je također pronađena na ostalim Augustovim hramovima, a glasila je:

ROMAE • ET • AUGUSTO • CAESARI • DIVI • F • PATRI • PATRIAE :  Roma i August Cezar, sin božice, otac domovine

Ovo pokazuje da je hram izvorno bio posvećen i božici Romi, personifikaciji grada Rima. Za razliku od ostalih hramova kao što je Hram Divusa Augusta u Rimu, hram nije bio posvećen divusu (božanskome) Augustu - što je bila titula dana caru nakon smrti. To je, uz arhitektonski stil hrama, omogućilo arheolozima datiranje hrama u kasni augustinski period prije Augustove smrti 14. godine nove ere.

Pod bizantskom upravom hram je pretvoren u crkvu što mu je omogućilo da preživi do modernih vremena, kada je pretvoren u spremište žita da bi početkom 19. stoljeća u njemu bio smješten muzej kamenih spomenika. Tijekom savezničkog zračnog napada 1944. pogođen je bombom i gotovo u potpunosti uništen, pa je 1947. rekonstruiran. Danas služi kao lapidarij u kojem su izložene rimske antičke skulpture od kamena i bronce.

Izvor: Wikipedija